Jezik bosanski

Dobrodošli na blog o bosanskom jeziku

28.11.2012.

Tradicija bosanskoga jezika

O JEZIKU BOSANSKOME


- Kodeksi Crkve bosanske: Hvalov zbornik, Evanđelje tepčije Batala, Kopitarovo evanđelje, Vrutoško četveroevanđelje, Nikoljsko evanđelje, Hrvojev misal, Mletački zbornik, Radoslavov zbornik vjerski zbornik Crkve bosanske, Čajničko četveroevanđelje
Pismo: bosančica i glagoljica; Jezik: staroslavenski i starobosanski (pretežno ikavskii)

- Bilinopoljska izjava: 1203 godine, na Bilinom polju kod Zenice, a izjavu su potpisali: bosanski ban Kulin, dubrovački arhiđakon Marin, kao i sedam poglavara, uključujući “djeda” Dragiča i “goste” Ljubina i Dražetu. Poslije potpisivanja izjave, Ljubin i Dražeta su otišli ugarskom kralju Emeriku i pred njim 30. aprila položili zakletvu da će se držati odluka iz izjave.

- Spisak didova / djedova Crkve bosanske

Spomenici iz kraljeve zemlje Bosne:
- Kruna bosanskih kraljeva
- Povelja Kulina bana,
- Kulinova ploča i Natpis iz. Podbrežja, oba iz 1193. god.
- Zlatnik kralja Tvrtka,
- Pečat kralja Tvrtka.
- Srednjovjekovni grb,
- Ploča sudije Gradiše, 
- Zgosćanski stećak,
- Nadgrobne ploče bosanskih kraljeva,
- Kamena stolica (sudacka stolica),
- Bosanska zastava.

- ZAPISI SA STEĆAKA iz uže Bosne govore o bosanskim vladarima, vjernicicima (koji uz svoje prezime dodaju formulacije: "Ime Prezime bosanski", boreci se na strani "kralja bosanskoga")...

 - Humačka ploča svjedoči nastanku bosančice (bosanske ćirilice, dubrobačke ćirilice; ptijelazu izmređu glagoljice i ćirilice)

- Konstantin Filozof (Константин Костенечки) krajem 14. stoljeća u spisu "Skazanie izjavljeno o pismeneh", gdje se bosanski jezik spominje uz bugarski, srpski, slovenski, česki i hrvatski.

- Notarski spis grada Kotora u kojem se spominje bosanski jezik datira iz 1436. godine "djevojka bosanskog roda i heretičke vjere, zvana bosanskim jezikom Djevena".

- Jedan od prvih gramatičara Bartol Kasic (Pag 1575.), autor prve gramatile hrvatskoga jezika, koji je umro u Rimu 1650., zalaže se za zajednički jezik južnih Slavena i napominje da bi to trebalo da to bude bosanski jezik. (Rim 1640.).

- Štamparija u Urachu, predgovor Novog zavjeta iz 1562., spisi slovenskih i hrvatskih pisaca: "svim slovenskoga jezika ljudem suziti hoteli, najprvo Hrvatom i Dalmatinom, potom takjaše Bošnakom, Bezjakom, Srblanim i Bulgarom"

- Bosanskim jezikom imenovan je jezik Bošnjaka od strane njih sami od Istanbula, preko Skoplja, do šeher Sarajeva. O tome postoje evidentni dokazi i prijevodi sa turskog.

- Mavro Orbini, 1601. - "Od svih naroda koji govore slavenski, Bošnjaci imaju najglađi i najelegantniji jezik i diče se činjenicom da jedini oni danas paze na čistoću slavenskog jezika".

- Zagrebački franjevački spisi: "U Bosnie na jedan nacin govore, u Poloniji na drughi,.., Horvati na cetvarti, Dubrovcani na peeti, Dalmatini drugacije, svaki Russag illi paiiz na svii nacin, ali je njemu i jezik u Bosni, i u Poljskoj, i u Rusiji, i u Hrvatskoj, i u Dalmaciji >>nasc jezik<< koji na mnogo nacina Gliudi govore, u svakomu Kraglevstu razlicito, dasse iedva mogu megiu Sobom razumiti."

- Nije poznato da je Turska imperija vodila politiku priznavanja bilo kojeg od južnoslavenskih jezika kao službenog. Jezik koji se pričao u Carigradu zasigurno je najvećim djelom prozvan i nazvan bosanskim.  O tome svjedoče Bošnjaci u turskoj vojsci i književnosti (prvi među njima Pečevija).

Ibrahim Alajbegović Pečevija - Tarih-I pecevi, Historija osmanskog carstva, 16. st.
Rođen u Pečuhu (Mađarska) 980.(1572.) godine. Potječe iz srednjovjekovne bosanske porodice, a njegov pradjed Davud-beg dobio je zijamet Kakanj, na osnovu tezkire rumelijskog beglerbega Jakub-paše Bošnjaka 902. (1496.).On svoj jezik naziva bosanskim, a spominje i hrvatski jezik. Susrevši jednog Čeha zakljucit će kako je "češki jezik pomalo sličan bosanskom jeziku; iako se neke riječi nisu razumijevale, dobro smo se sporazumijevali".

- Halil, efendija imotski (1634): "neka i mi mnimo pisati s ovizim sirmasi na bosanski divan"

- Muhamed Hevaji Uskufi Bosnevi, 1631. g. – prvi Bosansko-turski rječnik (ikavica) - (djelo pod imenom Potur-Šahidija)
 "Mnogo je lijepih rječnika napisano,
   Sve kao dragi kamen probranih i omiljenih,
   Ali nema napisana na bosanskom jeziku,
   Ni sastavljena u prozi ni skićena u pjesmu,
   Moje je započeti, a Božije da mi dade da uspijem". 
(Jezik: bosanski, autor u uvodu i u svom imenu navodi svoju narodnost kao Bošnjak, zemlju Bosnu i svoj jezik bosanski.  Ne treba zaboraviti da se radi o 1631. godini i prvom značajnijem lingvističkom južnoslavenskom ostvarenju, a potvdu da se radi o bosanskom jeziku kojim pričaju Bošnjaci, kao i navedenom prvom Bosansko-turskom rječniku, što  detaljno potvrđuje i turski ljetopisac: Evlija Ćelebi, kao i bošnjački ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija).
Uskufija u uvodu piše da su stihovi sačinjeni po uzoru na Šehadiju, "pola na bosanskom, pola na turskom jeziku".  On će bosanski jezik usporediti sa latinskim: Bosanski jezik je toliko vrijedan, bogat i bitan kao što je i latinski jezik." Oba su prema njegovim riječima kaod dar govorenja i pisanja objavljena od Boga.  Originalni naziv Hevaijina Rječnika na arapskom jeziku jeste Magbuli arif i znači, prihvatljivo učenu (pametnu) čovjeku

- Mehmed-aga Pruščanin, 17. st., autor spjeva Duvanjski arzuhal - "Bosandža lisanile arzuhal" (Molba na bosanskom jeziku)

- Bartolomej Kasic o jezicima u Bosni, Hrvatskoj i Dalmaciji (1640, Rituala): "Ne mogosmo nikakva posobito naci s kojim bi se moglo ne samo sima rusagom, pa cek ni jednomu samomu ugoditi gradu. Jere svaki covik svoga grada govor i besidenje hvali, Hervat, Dlamatin, Bošnjak, Dubrovčanin, Serbljin.

- Muslimanski učenjaci (uglavnom medresa, uleme i derviša) svoj jezik tradiraju terminima: 1) bosanski jezik; franjevci  za jezik Bosne tradirat ce sljedece nazive: 1) bosanski, 2) ilirsitički, ilirski, slavinski; franjevci ce u nekoliko spisa jezik crkvene tradicije markirati: 3) bosanskim, hrvatskim, slavinskim, ilirskim; pravoslavci: 1) srbo-slavenskim, slaveno-srpskim,  2) bosanskim.

- Ivan Tomko Mrnavic (1626) - reforma hrvatskih liturskih knjiga: "uciniti u Iliriku osobu koja je vjesta citavom jeziku zemlje (...) savjetnike, najmanje cetvoricu, ito jednog Dalmatinca, jednog Hrvata, jednog Bosanca i jednog Makedonca ili Srbina"

- Prolazeći kroz Smederevo jedan arapski činovnik i pisac, vjerovatno u pratnji Bošnjaka, komentirat će kako Smederevo "na bosanskom jeziku" znači "utvrda, tvrđava"

- U Dubrovniku se jezik korespodencije između bosanskih zvaničnika (osmanskih čimbenika) i Dubrovčana označava bosanskim: "naš jezik bosanski", "na bosanski" (u nekoliko pisama), "naš jezik",  "slavinski", "ilirski" - (Vuk Vinaver, “Bosna i Dubrovnik 1595-1645”)

- Pisma bosanskih begova, paša i činovnika od 16.  - 18. st.

Kao upravitelji ejaleta Bosne i članovi novog bosanskog plemstva u Osmanskoj carevini pojavljuju se: Sinan-paša Borovinić, Mustafa-beg Jurišević, Mustaj-beg Milivojević, Malkoč-beg. Mehmed-beg Obrenović, Hasan-beg Mihailović, Skender-beg Vranešević, Mustafa-beg Bogojević (Dautpašić Bošnjak), Ali-beg i Ismail Vlahović  (sinovi Ivana Vlahovića), Đafer-beg Kopčić, Vilići, Kulenovići...  i dr. Upravitelji su imali svoje pisare i izdavali su dokumente na bosanskom jeziku.Tako npr. Hamza-begovo pismo hercegu Vlatku ispisuje Radonja dijak u Hoči, a na margini pisma Sinan-bega Borovinića stoji na turskom jeziku arapskim pismom tekst koji u prijevodu glasi: "Napisa ovo fakir i hakir Jusuf". Čuveni osnivač Sarajeva, Isa-beg imao je dva dijaka-kancelara koji su bili kršćani: Heraka Vraneša (oca carskog dragomana Ibrahima) i Mihajla. Sinan-beg hercegovački imao je dijaka Petra, a Mustafa-beg Milivojević imao je za kancelara Pokrajca Dijakovića. I na Porti je postojala bosanska kancelarija, i to srazmjerno rano, o čemu svjedoči činjenica da su Dubrovčani sve spise koje su slali na Portu caru i vezirima do početka 16. st. pisali slavenskim jezikom (“ in schiavo”), nazivajuci ga bosanskim kada ga upucuju bosanskim zvanicnicima. Samo jedna vrsta dokumenata – izvještaj o haraču – pisani su turskim jezikom, ali su Dubrovčani zahtijevali da im se izdaju i duplikati tih dokumenata pišu “ in lingua nostra ”. Carev kancelar (logofet) IbrahimVranešević (sin Heraka Vraneša) dolazio je 1474. godine u Dubrovnik da provede djelidbu hercegove ostavštine između Ahmeta i Vlatka Hercegovića. U Dubrovačkom arihivu sačuvano je i nekoliko pisama Skender-bega "čestitoga cara dragomana" upućenih Dubrovčanima između 1506. i 1511. godine.

Halil, efendija imotski (1634): "neka i mi mnimo pisati s ovizim sirmasi na bosanski divan"

1673: "Od mene Omer paše teftedara bosanskoga prisvitlomu i plemenitomu gospodinu od Dalmacije i Albanije lipi pozdrav...  a zatim dajem vašem gospodstvu na znanje da smo poslali našega sekretara u Split za jemina imenom hadži Mehmedaga. Molimo vaše svitlo gospodstvo da biste mu u svakom poslu ljubav učinili, ..."

Dede beg, namjesnik Kliškog Sandžaka (1582): "I tako mi obitamo mir virom božoem i čestitoga cara, i našom virom muslomanskom... A od mene Usrem bega, baše bosanskoga , vele visok poklon... Od nas vezir Ibrahim paše, serdara nad voeskom bosanskom..."

"Hakum Veziru, paši muhafizu Bosne da...
Upućen je mahzar na Portu od strane mustahfiza i vojnika, koji se nalaze
u tvrđavi Jajce i okolnim tvrđavama ejaleta Bosne u kome navode da
je još od osvojenja (Jajca) njima dat gedik timar za pomenutu tvrđavu, i
u okolini, i bili su oslobođeni izvanrednih oporezivanja. Međutim, neke spahije
sada ponovo od njih traže pomenute poreze i to treba da se srpiječi"
(15. st. - Jajce).

"Bosanski beg je obaviješten o napadu neprijatelja (Austrije)... Bosanski beg obaviješten je da je najpotrebnije da se brani serhad (granica) sandžaka Bosna.
U tu svrhu treba angažovati zaime, posjednike timara, alajbege i age ovog sandžaka koji treba da u vojnom pohodu slijede vezura Sinan pašu"
(15. st. - Jajce).

"bosanski paša kod Gradiške dao ukrcati topove na brodove" (ban Nikola Zrinski, svibanj 1552.)

Pismo Ferhadbega (Husrevbegova oca) Dubrovačkoj republici, god. 1483

Jedno vlastoručno pismo Ahmet-paše Hercegovića sadrži uvod koji će se u kasnijim pismima bosanskih krajišnika razviti u obaveznu formulu: Milijem' i veledrazijem' prijateljem' i presvijetloj gospodije dubrovačkoj knezu i vlastelom' od bratavam Ahmeta Hercegovića. Plemenitijem i mudrijem i svake časti i  časne hvale dostojnijem  knezu i vlastelom dubrovačkijem od nas Sulejman-bega Ljubovića.

Jezik pisama:  "mnozi su vridni zamutiti, ali nisu vridni izbistriti , glavom na sridu doide , bio nam je na vjeri uzeo jedan sag, jeda bi hasnil  i sebi i vami,  jedan obišenik je ovaku skandalu učini, ja sam metnuo moga sina na Hutovo za čuvati i našu i vašu raju od hriđavijeh ljudih,  veleći da imamo stati spravni, prosimo i molimo vaše gospodstvo, oprošćeni, bjelodano, vridnomu - čestitomu,  "

- U Dubrovniku se jezik korespodencije između bosanskih zvaničnika (osmanskih čimbenika) i Dubrovčana označava bosanskim: "naš jezik bosanski", "na bosanski" (u nekoliko pisama), "naš jezik", "ilirski" - (Vuk Vinaver, “Bosna i Dubrovnik 1595-1645”) 

- Rano pjesništvo i umjetnost Bošnjaka

Pjesnik Husein Bošnjak Sipahi  spjevao je 1579. godine tarih za džamiju Ferhad-paše Sokolovića u Banjaluci: Ovu velebnu bogomolju podiže u ime Allaha,dobrotvor Ferhad-beg, pomaga č  vjernika.Žednim mačem uklesa u mramor svoje junačko ime, sa ratnim imetkom podiže dobro taj odabrani muž.Sipahi prispjevši građevini rečejoj kronogram: " U ime Allaha sagrađ eno je ovo mjesto za vjernike ".

Svjetskoga glasa na polju tumačenja sufijske ezoterijske literature u prvoj polovini 17. stoljeća bio je upravo jedan Bošnjak – Abdulah el-Bosnevi prozvan “Šarihul Fusus”, komentator Ibn Arebijevih Dragulja mudrosti  išejh koji je u Konji spjevao opsežan komentar Mesneviji  Mevlane Dželaludina Rumije u mesnevi stihovima.

Jedan halvetijski derviš iz Bosne postao je svjetski poznat po svom djelu iz oblasti društvenih nauka. HasanKafi el-Akhisari Bosnevi, odnosn Hasan Pruščak (1544-1616), sin Turhana, unuk Davuda, a praunuk Jakova, proveo je u rodnom Pruscugotovo cijeli svoj život. Prvi objavljeni prijevod Kafijinog djela Temelji mudrosti o ure đ  enju svijeta napisanogna arapskom jeziku bio je francuski, a zatim je djelo prevedeno na turski, ma đ arski, njema č ki i na bosanski jezik. Stari prijepisi ovog rukopisa nalaze se u arhivskim zbirkama u Istanbulu, Bratislavi, Parizu, Lajpcigu,Berlinu, Drezdenu, Beču i Kairu.

Derviš-paša Mostarac pjevao je na turskom jeziku "u slavu Bosne i Bošnjaka".
Pjesmu "Odgovor" spjevao je bošnjački pjesnik Rašid na turskom jeziku, 17./18: st.: "Ti, najgluplji čovječe svih vremena, koji Bosanca grdiš, svojim bezvrijednim blejanjem pokazuješ samo svoje neznanje./ Pretpostavljajući da je Bosanac neznalica, ne smatraj sebe učenim, jer ako ima kakvo teško pitanje, dođi da ti ga rastumačim".

- U bugarskim i srpskim (Kosovo) spisima naici cemo na bosanski jezik "di linguagio Bosniese" - pored "sloveno-srpskog" i "slovenskog" - za jezik koji bi oznacio siru tradiciju juznih Slavena.

- Bosanski begovi dugo vremena su u prepiskama sa Dubrovačkom Republikom i drugim susjednim zemljama služili bosančicom, koja se nazivala i "begovo pismo", "bosanica" ili "begovica", a bila je rasirena i u privatnoj prepisci. U bosanskom srednjovjekovlju za ćiriličku grafijsku tradiciju koristit će se nazivi: srpsko pismo i slova (pod uticajem Nemanjicke ćirilične tradicije susjednog Srpskog carstva), arvacko pismo (pod uticajem Hrvatske kraljevine), Stara Srbija, dok Kružić 1530. bosansku cirilicu u Bosni imenuje sljedećim riječima: "bosniensibus letteris" (bosansko pismo). Spomen kod Lišnjića iz 1672. govori o "bosaničkom alfabetu", koji potječe od "sv. Jeronima kao i Ćirila i Metoda". Također se koristi sljedećim izrazom: "lingua Illirica, & carattere Illirico". U 16., 17., i 18. st. bosanski alfabet/pismo spominju: A. Stojačković, Fran Kurelec, Ivan Berčić. Matija Antun Reljkovic pocetkom 18. stoljeca pise o "bosanskim slovima". Bosančicom su se koristile i susjedne zemlje. Čak se neki tekstovi na turskom jeziku pišu istim pismom, što govori o dubokim korjenima ćirilicke tradicije u Bosni. Djela na orijentalnim jezicima su mnogobrojna, ali sve vise se i u njih unosi duh narodnog poetskog jezickog bica i izraza kao sto je to slucaj u poeziji D.Bajezidagica (umro 1566/1603), M.Nerkesije Sarajlije (oko 1584-1635), D.Mezakije (umro 1676/77), A.Rizvanbegovica - Stocevica (1839-1903), H.Rizvanbegoviceve (1845-1890).


- Evlija Celebi(-ja), putopisac, 17. stoljece
U Bosanskom elajetu i izvan njega zive Bošnjaci/Bosanci (pored Srba i Hrvata u graničnim predijelima, autohtonih ili doseljenih), a govore bosanskim jezikom. Navodi također svoja zapažanja u odnosu na srpski jezik.

- Mula Mustafa Bašeskija - Ljetopis (opis događaja tokom 50-godišnjeg Bašeskijinog djelovanja i rada u Sarajevu), 18. st.: "Bosanski jezik je bogatiji od arapskog jezika. Evo, na primjer, u arapskom jeziku za glagol ići imaju svega tri oblika: zehebe - raha - meša. Turski jezik je opet u tom pogledu najsiromašniji,..."; "nego na bosanski počne vikati:  Ako nijesi krava, amo iziđi;  ili kako se to bosanski kaže, primetati se priko glave;  debeo i bukelast, kako se to bosanski kaže".  Spominje Mula Hasana Nikšićanina (1780), koji govori pola turskim, pola bosanskim jezikom);

Alberto Fortis (1741. -1803.; god 1774. u Veneciji u djelu "Viaggio in Dalmazia" objavio i u originalu i prevodu na talijanski - znamenitu nasu baladu Hasanaginicu - jezik Morlaka naziva : ilirskim, morlačkim ,ali i bosanskim.

- Bosanski jezik spominje, pored srpskog, hrvatskog, ceskog i poljskog i spisatelj Matija Antun Reljkovic (1732-1798).

- U Skoplju postoje zapisi muslimanskih učenjaka o jeziku bosanskome

- Kasidei burdei bosnevi (Kasidei Burda na bosanskom jeziku) - prijevod djela s turskog i arapskog jezika (1797. i 1868.); Prevodilac Halil Hrle (Stolac, 1849.)

- Prema Matiji Mazuranicu ("Pogled u Bosnu ucinjen 1839 1840", Zagreb, 1842, str.54), sarajevski paša, iako "dobro znade turski, arapski i arnautski", ne voli da neko pred njim govori turski i istice "da je nas slavni bosnjacki jezik od svih najljepsi na svijetu". U svojim zabilješkama Mažuranić navodi da se Bosni govori "eglendise Bosnjačkm".

Autor prvog bosanskog štampanog alhamijado teksta, s prvim pokusajem stvaranja stabilnijeg arabickog pravopisnog uzusa za stampanu praksu jeste Mustafa Rakim (1868. g. objavio je u Istambulu djelo "Ovo je od virovanja na bosanski jezik kitab"). Autorstvo tog djela inace je također pripisivano i Mehmedu Agicu iz Bosanskog Broda.

- Tursko-bosanski rječnik iz Gornjeg Vakufa je rukopisni Tursko-bosanski rječnik najvjerovatnije iz 19. vijeka pisan neshi pismom.

- Ibrahim Edhem ef. Berbić objavljuje vjersku početnicu - bosansko-tursku gramatiku - pod naslovom „ Elif bai bosnevi“ sa starom i novom jazijom. Bosanska elifnica (Carigrad 1886.),  Bosansko-turski učitelj (Carigrad 1893.), a pridružuju mu se sa istim nastojanjima Ibrahim Seljubac sa Novom bosanskom elifnicom, Ibrahim Puška, Arif Sarajlija i drugi – odreda ostajuci dosljedni u bosanskom imenovanju svoga maternjeg jezika


Salih Gašović, rodom Nikšicanin
, 1899, autor spjeva o Muhammedu (Molise me kolasinski prvisi, Mevlud nami daj bosanski napisi)

- Omer ef. Humo, krajem 19. st. –  Sehletul-vusula, Dova na bosanskom jeziku, Stihovi zahvale na bosanskom jeziku, Bosnevi tedžvidi-risala (Traktat o pravilnom ucenju Kur'ana, na bosanskom jeziku) zatim El-menzume el-busnevije fil-mev'izati (Poema o savjetu na bosanskom jeziku) te jedan manji rjecnik Lugati bosnevi (Bosanski rječnik)- štampan u "Sehletul vesula"; zapisat će i sljedeće: "Ah da je Bog do meni bio ovakvi bosanski ćitab"(Bosanski jezik);
Prez šubhe je babin jezik najlašni,
Svatko njime vama vikom besidi.
Slatka braćo Bošnjaci!
Hak vam Omer govori.

- Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak --  »Narodno Blago« (1887), »Народно Благо« (1888), »Istočno Blago« II (1897: »Ilahi]e i Kaside bosanskih dervisa«.
"Za nas Bošnjake i to je velika polakšica, da nam ne treba djecu u Berlin slati, kao što šalju Osmanlije iz Carigrada.
Za budućnost i opstanak Bošnjaka:
... IX. Imamo dar-ul-mualimin, to jest muhamedovsku učiteljsku školu, iz koje će izlaziti učitelji za osnovne muhamedovske škole, za turski i bosanski jezik. (Muslimani u BiH)... Što se tiče Hrvata i Srba, to su ogranci od jugoslovenskog viteškog naroda, kao što smo i mi isto jedan ogranak, te se na prvom mjestu nalazimo. Kad ne biše na nas krivim okom gledali, kad biše nam priznali našu narodnost mogli bi i s njima sa svijem u ljubavi živjeti.
Istina, imade neko kratko vrijeme, otkako su se naše komšije počele u dva tabora dijeliti i to po vjeri; vele rišćani, da su Srbi, a vele katolici, da su Hrvati; ali ništa za to, to je poteklo iz nekih političkih vrela
"
- Sejfudin Proho izdao je 1907. u Sarajevu Tedzvidi-inas (na najlaksi i najkraci nacin bosanski jezik.).

1907. - "Tedzvidi edaijjei bosnevi" Ibrahima Saliha Puške.

- 1908. -  u Sarajevu se pojavljuje djelo M. Dz. Causevica "Bergivija", koje je urednistvo "Tarika" prevelo na bosanski jezik, "radi općenite koristi".

31) Arif Sarajlija takodjer je dao svoju verziju prevoda Mevluda S. Celebije, (" Terdzuman mevludski na jezik bosanski", Carigrad 1909).

- " Gramatika bosanskog jezika za srednje škole" nepotpisanog autora Frane Vuletića, prva je gramatika u Bosni i Hercegovini za interkonfesionalno školstvo, bazirano na fonetičkim i morfološkim odlikama susjednih zemalja. Srpski nacionalni pokret i Ilirizam je u konačnici spriječio bosanski naziv za jezik. Zbog velikih prepirki dva najveća nacionalna pokreta u Sarajevu, dobijamo: zemaljski jezik, Zemaljski muzej, ali srpskohrvatski jezik.
 
- Al‘ ovako, kako stvari stoje, zapitaćemo naše prijatelje, koji se bave perom i štampom: za što se tako svađate za nas, kad dobro znadete, da je Bošnjak od starine privikao dičiti se jezikom i zvati se imenom svojim, da se vjerno drži tradicija i uspomena svojih djedova. -- Fra Antun Knežević

- Safvet-beg Bašagić
, najuvaženiji bošnjački prosvjetitelj, štampa izdanje prve bošnjačke histografije pripovjedačkog tipa: Kratka uputa u prošlost BiH. U listu Bošnjak bori se za bošnjačko prosvjetiteljstvo, a ogorčen nacionalizmom susjeda štampa i pjesmu Bošnjaku. Ubrzo ovaj list biva kritikovan, a bosanski naziv za jezik zabranjen.

- Prvi bosanski časopisi izlaze na "bosanskom" jeziku. Fra Antun Knežević (link, esej)  u prvom bh. casopisu "Bosanski prijatelj" upućuje jasne poruke o svome maternjem jeziku koji se sa Vukom i Ilircima počeo etiketirati kao "srpski" odnosno "hrvatski". 
 -  Matija Mažuranić (1939/40): "Jedan put sam pitao trgovce, koji prohode po svoj Europejskoj Turskoj, da kojim se jezikom najviše služiti mogu? a oni rekoše: 'Kud god pođeš, svuda možeš govoriti bošnjački'. - Da kako je u Stambolu? rekoh. - 'U Stambolu je, veli, pak sve bošnjački, samo malo Osmanliski i grčki'. Ali oni toga nikako nepoznaju, da tuđe riječi u svoj jezik miješaju, nego još vele, da Osmanlija bošnjačke riječi miješa: a kolikogod Kranjci i Štajerci imaju njemačkih riječih, toliko Bošnjaci, ili bojim se još više, turskih imaju. Oni kazuju, da sva Švabska zemlja bošnjački eglediše; osim već tamo negdje daleko, gdje ima pravih Švaba: ali da je već sve, brajne, po Švabskom jeziku pokvarilo, i zato da oni težko razumiu, kad su na sastanku sa Švabami. (...) I prem da paša sarajevski dobro znade turski, arapski i arnautski, zato mu ipak nije drago, da tko pred njim turski razgovara. Ako mu tko po turski što kaže, a on uvijek bošnjački odgovara, i kaže 'da je naš slavni bošnjački jezik od svih najljepši na svijetu'"

- Mnogi muslimani, naročito Hercegovine, koji su nasjeli na vukovsko prosvjetiteljstvo, među kojima je najznačajniji Skopljak, potpisuju sa srpskim prosvjetiteljima i ojačanim institucijama sljedeći dokument:
"Narodni i službeni jezik je srpski, a pismo ćirilica. Ne priznaje se pravo zavičajnosti nikome – ko je došao s okupacijom ili posle nje, pa ni njihovim potomcima, makar da su u Bosni rođeni.''  (rijec je zapravo o istocnoj Hercegovini, ciji se potpisnici mozda zadnji put onako "prirodno" sami ubrajaju u Bosnu).
Ovime se bosanski svodi na zavičajno, što će trajati sve do 20. stoljeća.

- Prihvatanjem Vukovog pravopisa i gramatike jezik se počinje etiketirati "bosansko-srpskim" i srpskim, a Vukova gramatika se prihvata sa oduševljenjem u mnogim bošnjačkim časopisima, sa izuzetkom Bošnjaka, Behara. Bosanski prijatelj prvi je casopis u Vilajetu Bosni. Stampa na "bosanskom/ilirskom/slovinskom" jeziku. Časopis Vilajeta Bosna - "Bosna" u Preporuci redakcije navodi casopis koji: "izlazi na bosanskom jeziku". Bosansko-Hercegovacke novine izlaze na bosanskom jeziku: "zlaze u Sarajevu u bosanskom jeziku službene novine pod naslovom „Bosansko-Hercegovačke Novine“ i to dva puta na tjedan naime svakoga četvrtka i nedjelje" (1878).  List Bosnjak stampa na bosanskom jeziku i ne odustaje od bosanke tradicije pri nominaciji svoga jezika do njegove zvanicne zabrane.  Srpski casopis Bosanski vjestnik pise sljdece:"....vrjeme nije zaboravio svoj maternji jezik. Kad je god koga Bošnjaka put svoj odveo u Carigrad, i izišao pred njega posjetivši ga, to je s njime bosanskim jezikom govorio i mililo mu se čuti  (Bosanski vjestnik, 1866.). Pod uticajem radikalnog srpskog nacionalizma  pojedini se Bošnjaci (muslimani) na svaki način manipuliraju, tako što bi napisali koji stih o "srbovanju", istaknuli "srpski jezik"  i "srpsku ružu" (koja bi sjala na Vukovom zadnjem počivališću; prema poeziji "srbovanja" Tuzlaka). Vec 1866. godine, nakon objave prvih pravopisa i gramatike Vuka Karadzicau casopis Bosanski vjestnik koristi nazive "srbsko-bosanski jezik",  "bosanski jezik", "srbski jezik". O tome je ponajbolje pisao Antun Knezevic u gornjem eseju o bosanskom jeziku i prigrljivanju susjedne nominacije. Da bi se shvatio kontekst upotrebe, napomenut je da je Knezevina Srbija (uz finansijsku pomoc Austrije, Rusije i povodom trgovacke procvati i mobilnosti) prva pocela stampati skolske knjige, a Vuk S. Karadzic uspjesno promovirao svoj "srbski" pravopis: "Pripoznate najbolje školske knjige na srpskom jeziku jesu one, koje se u javnim školama Kneževine Srbije predaju (...) Srbske školske knjige plod su tridesetogodišnjeg truda i žrtvi, pa s tog moramo tim više blagodarni biti, što će se upravo te knjige ovdje neizmenjene pečatati, na šta je srbska vlada dala" (Bosanski vjestnik, 1866).  U BiH nastale su srpske skole cime se pravoslavni narod u BiH zauvijek u nacionalnom kontekstu odvojio od muslimana/Bosnjaka i nacionalnih organizacija Hrvata koje su istovremeno nastale. Srpski nacionalizam došao je u poziciju militarizirane potpore Srbije a na svaki način pokušao je diskriminirati Bošnjake. O naravi ovog ekstremističkog nacionalizma govore pjesme manipuliranog pjesnika Tuzlaka: "Nemojte me više vrijeđat, zovite me, Srbom, bratom", novonastalo četničko gerilstvo koje se od Prvog svjetskog rata do danas "spaja" i udružuje sa Srbijom. Stoga nije ni čudo da je većina bošnjačke inetligencije, među kojima su Bašagić, Mulabdić, Filipović, Ćatić, pa i sam Spaho, za alternativu "Bosni" i bosanskoj narodnosti, u nadi da se uopće ostvari suverenitet i nezavisnost Bosne, zauzimala "hrvatsku" (ilirsku) narodnu opciju "opredjeljenja".
Vuk S. Karadžić skupljao je narodne umotvorine i pjesme od Bošnjaka i Bošnjakinja, ne umijući ih pravilno ni zapisati, stavljajući ih pod srpske nacionalne konstrunkte. Hrvatski narodni skupljač umotvorina Kamilo Blagajić prikupio je od "katolika i muhamedovaca koji svoj jezik nazivaju hrvatski ili bosanski", zapisujući dalje "nikomu i ničemu drugome za volju, okrstih ove pjesme i pripoviedke hrvatskima". Bošnjačko kulturno stvaralaštvo svakako će se u budućnosti najverovatnije pred sudom za ljudska prava izdvajati iz antologija i enciklopedija koje do danas narodno blago Bošnjaka proglašavaju svojim - uistinu kriminalno otuđenim od bošnjačkog naroda. 
 
- Otpor susjednom nacionalizmu u Austro-Ugarsko vrijeme dao je list Bošnjak, kao i pojedini franjevci BiH.

- Pisma Ahmed Dževdet-paše  iz 1864. godine: "U to vrijeme sastavljen je i jedan bosanski marš, koji u bosanskom jeziku glasi: “Hajde, hajde pod bajrak“ - "Tada su Bošnjaci ... "

- Gradonacelnik Mostara Mehmed-beg Kapetanovic ne jednoj sjednici 1895. g.zabranjuje da gospodin Stagner nesto kaze na njemackom jeziku; u zapisniku je navedeno kako je rekao "da mo ovdje nismo u Becu niti Gracu vec u Mostaru i da treba da se govori bosanski, da svi razumimo".

- U Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu nalazi se jedna medžmua koja je bila vlasništvo Abdulkerima Zuhdije Defterdarevića, na kojoj se nalazi otisnut i njegov pečat, a u sadržaju dominiraju tesavufski zapisi, komentari pojedinih stihova Mesnevije Dželaludina Rumija, nekoliko objašnjenja iz astrologije, zapisi o lijeèenju nekih bolesti itd. U jednoj drugoj medžmui u istoj biblioteci je jedan spjev na našem jeziku pod naslovom Terceme-i Abdulkerim Zuhdi-efendi:
Ovo su turski šarti i nasihati svakome bosanski
Ovo uèiti poèinjem i dragog Boga spominjem
Šukur èinim i falim Boga kad on nas sve stvori...


- Ahmed Kulender  - prvi štampani kalendar "Tursko-bosanski rjecnik"  (ikavica) -- (Bitolj, 1912.)
 

- Pisma Ahmed Dževdet-paše  iz 1864. godine: "U to vrijeme sastavljen je i jedan bosanski marš, koji u bosanskom jeziku glasi: “Hajde, hajde pod bajrak“ - "Tada su Bošnjaci ... "

- Mehmedalija Mak Dizdar - Marginalije o jeziku (Mak o bosanskome jeziku nad kojim se vrši nacionalistički pritisak susjeda)

- Teufik Muftić - Arapsko-bosanski rječnik, III izdanje, EL-Kalem, Sarajevo, 1977.

Standardizacija bosanskog jezika otpočinje:
-    rječnicima Alije Isakovića, zatim Ibrahima Čedića,
-    pravopisom Senahida Halilovića i
-    gramatikom Dževada Jahića, Senahida Halilovića i Ismaila Palića.

- Midhat Riđanović: "Bosnian for foreigns" (Bosanski za strance).

Jezik bosanski

_
KULTURA
Rešad Kadić: Bašeskijin posljednji zapis (roman)

Ahmed Dževdet-pašina pisma o Bosni iz 1864. godine

Dvije bošnjačke hronike i povijenice Omera Novljanina i Ahmeda Hadžinesimovća iz prve polovine 18. stoljeća

Odnosi Dubrovačke Republike s Bosanskim ejaletom i Bosanskim divanom

Hadži Mustafa-efendija Donjevakufljanin Pruščak Bošnjak: prvi Bošnjak na El-Azharu

Hadži Jusuf Livnjak i njegov putopis - Odazivam Ti se, Bože: putopis sa hadža 1615. godine

Abdulvehab Ilhamija Žepčevi - Život i djelo

Abdulvehab Ilhamija Žepčevi - Bosnian Book of the Science of Conduct

Abdulvehab Ilhamija Žepčevi - Prvi kritičar carske tiranije i domace korupcije. Put ka Pokretu za autonomiju Bosne

Projekt posvećen bosanskoj tradiciji: Počela gradnja Eko sela Natura

Ferhadija: Ferhad-beg (Kosača)

Obljetnica Bilinopoljske izjave

Avdo Humo - Šesta buklja Jugoslavije

Husein (Husaga) Ćišić - Šesta buklja Jugoslavije

Mehmed Alija Mak Dizdar u fokusu politike

Mehmed Alija Mak Dizdar u fokusu politike 2

Umihana Čuvidina, prva bošnjačka pjesnikinja

Tradicionalna bosanska kuća

BIOGRAFIJA SAFVET-BEGA BAŠAGIĆA-REDŽEPAŠIĆA: Nepodnošljiva neizbježnost pozitivizma

Mehmed-beg Ljubušak i modernizacija Sarajeva

Djela Da Vincija, Picassa, Cezannea i Goye krasila kuće bosanskih begova

Mehmed Spaho: JMO

Džemal Bijedić: Jugoslavija, Tito i politička karijera

Husnija Kamberovović: Bošnjaci mogu biti i ateisti

Husaga Ćišić: Šesta nacija, šesta buktinja

Hamdija Pozderac: Bosanac bez podrške

Mustaj-beg Fadilpašić - prvi gradonačelnik Sarajeva

Adil Zulfikarpašić: biografija

Esad Kulović i aneksijska kriza

VELIKI KNEZ BOSANSKI TVRTKO BOROVINIĆ

Proizvodnja soli

Branislav Nušić: Ramazanske večeri

O posljednjim sokolarima u BiH danas svjedoči samo jedan konak. Uzeirbegovići dresirali sokolove za velikodostojnike u Veneciji i Dubrovniku

Bosančica: Prilog kulturnoj baštini: dva krajiška pisma iz 17. st. (str 61)

Stari Bošnjaci u centralnoj Bosni, Dovište, običaji

Bosanska hrana

Bošnjačka manjina u Hrvatskoj

Bošnjaci u Albaniji

Bošnjaci iseljenici u Turskoj

Bošnjaci u Turskoj (video)

Stare slike Bosne 1

Stare slike Bosne 2

Stare slike Bosne 3

Stare slike Bosne 4


Sarajevo, Baščaršija, 1915.

Gdje je originalna vakufnama Isa-bega Ishakovića

Fotografije starih tvrđava i spomenika

Zmaj od Bosne: Husein-beg Gradaščević

Roman Manuela Sørensen: BOSANSKI PROTESTANT

Bošnjaci u Austro-Ugarskoj vojsci

Husein-kapetan (-beg) Gradaščević: Pokret za autonomiju Bosne

PISMENO I USMENO STVARAŠTVO
Bosanska/bošnjačka književnost
Savremena književnost

• Dževad Karahasan
• Bekim Sejranović
• Nura Bazdulj
• Muharem Bazdulj
• Zihad Ključanin
• Nura Bazdulj
Bekim Seranović
Adisa Pašić
Abdulah Sidran
• Amir Talić
Mirzana Pašić-Kordić
• Zuko Džumhur
Enver Čolaković
• Muhamed Kondžić
Nihad Agić
Zija Dizdarević
Muhamed Abdagić
Aziz Kadribegović
Zaim Topčić
Derviš Sušić
Hadžem Hajdarović
Sead Fetahagić
Džemaludin Alić
Tvrtko Kulenović
Sead Trhulj
Fatima Pelesić-Muminović
Husein Bašić
Rešad Kadić
Fatma Hasanbegović
Bisera Alikadić
Aziz Kadribegović
Iso Kalač
Nedžad Irbišimović
Jasmina Musabegović
Hanifa Kapidžić-Osmanagić
Zuvdija Hodžić
Irfan Horozović
Enver Kazaz
Muhidin Džanko
Rusmir Mahmutćehajić
Jasna Šamić
Asmir Kujović
Murat Baltić
Nermina Kurspahić
Alma Lazarevska
Faruk Šehić

Skender Kulenović
• Hasan Kikić
• Alija Isaković
• Ćamil Sijarić
• Mehmedalija Mak Dizdar
• Safvet beg Bašagić
• Musa Ćazim Ćatić
• Habiba-Rizvanbegović Stočević
• Edhem Mulabdić
• ŠUKRIJA PANDZO
Alija Nametak
MUSTAFA FIRAKI
Osman Nuri Hadžić
Mushin Rizvić
Hamid Šahinović-Ekrem
Hamdija Mulić
Abdurezak Hifzi Bjelevac
Muris Idrizović
Šemsudin Sarajlić
Alija Pirić
Nafija Sarajlić
Amir Brka
Hamza Humo
Ahmed Muradbegović
Hasan Kikić
Midhat Begić
Enes Duraković
Hamid Dizdar
Fahrudin Rizvanbegović
Muharem Pervić
Kasim Prohić
• Omer ef. Humo

Umihana Čuvidina -- Čamdži Mujo i lijepa Uma


Srednji vijek
• Mahmud-pasa Abogovic-Adni
• Hasan Zijajija
• Muhamed Musić, sin Muse Allamek (MUSIĆ) - as-Sarayi al-Bosnavi
Dervis-paša Bajezidagić
• Muhamed Nerkesija
• Husejn Lamekanija
• Fevzija Mostarac
• Alaudin Sabit
• Mehmed Mejlija
• Ibrahim Zikrija
• Fadil-pasa Serifovic
• Hadži-Jusuf Livnjak
• Abdurahman Sirrija
Hasan Kaimija
Ahmed Sudi Bošnjak
• Abdulah Bošnjak (Bosnevi)
• Ali Dede Bošnjak (Bosnevi), iz Mostara
• Husein Bošnjak (Bosnevi)
• Arif Hikmet
• Mustafa Ejubović - Sejh Jujo al-Mostari al-Bosnawi
• Hasan Kafi Pruščak al-Bosnavi
Muhamed Hevaija Uskufija Bošnjak
Hadži Abdullah ef. Karahodža
• Muhammed Tevfik Bosnevî
• Mula Mustafa Bašeskija
• Muhamed Čajničanin - al-Čajnavi
• Nasuh el-Matrakči ibn Karađoz ibn Abdulah el-Visokavi el-Bosnevija
Abdulvehab Ilhamija Žepčak Bošnjak (Žepčevi Bosnevi)
• Mehemed Mejlija Guranija, sin Ismaila Bošnjaka

OD POETIKE ŽANRA DO POETIKE KNJIGE - Enver Kazaz



Jezikoslovci, publicisti, kritičari
Enver Kazaz
Dževad Jahić
Midhat Riđanović
Senahid Halilović
Ismail Palić
Adil Zulfikarpašić
Tvrtko Kulenović
Alija Isaković: "Poruke Bošnjacima"


Usmena književnost, epika i lirika

Prvi izvori o nastanku bošnjačkih epskih legendi s kraja 15. stoljeća: Jakub-paša Bošnjak i Alija Đerzelez

Kosta Hörman: Epske romantične narodne pjesme Bošnjaka, 19. st.


Bošnjačka usmena tradicija, narodni humor i mudrosti

Bošnjačka epsko-lirska usmena tradicija

Zbirka epskih pjesama iz Bosanske krajine

Hrvatska epska narodna književnost iz 18. stoljeća: "Razgovor ugodni naroda slovinskoga"

Umihana Čuvidina -- Čamdži Mujo i lijepa Uma

Ajvatovica u bošnjačkoj poeziji

Narodno Blago {Bošnjaka}: Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak

Bošnjačka narodna književnost (zbirka nekoliko pjesama)

Bosnafolk: nekoliko zbirki, informacija o folkloru...

Bošnjačke balade

BOŠNJAČKA SVATOVSKO-SVADBENA LIRSKA PJESMA

Bošnjačku usmenu književnost (i sevdalinke) objavili su susjedni i domaći SANU i HAZU inspirirani prikupljači pod "svojim" naslovima i nacionalnim programima. Mnoge od ovih pjesama ušle su u sastavni dio susjednog folklora (tako ćete ikavske pjesme naći i na ekavici, pod uticajem V. Karadžića, a bosanske sevdalinke u literaturi HAZU). Krajnje je vrijeme Bošnjacima objaviti cjeloukupnu zbirku bošnjačkih pjesama, folklora i etnografskih dejla.

Takvim zbirakama pripadaju:

- Ilirski učenjaci poput Mehmeda Kurta, koji je je bošnjačku usmenu tradiciju stavio pod naslov hrvatski

- Pjesme i poslovice, usmena predavanja koja je V. S. Karadzic bez ičijeg pitanja uvrstio u srpske narodne zbirke i umotvorine, ne umijući ih pravilno ni zapisati (pogrešno ispisana imena, i "gluhi [gluvi]" glasovi...)

- Sevdalinke (uz navod izvora)



Literatura: Narodni humor i mudrost Muslimana, Nasko Frndić, Zagreb: Stvarnost, 1972



Bošnjački sevdah i sevdahlije: "Od sevdaha većeg jada nejma!"

O sevdalinci u kulturi Bošnjakinja i Bošnjaka

Bosanska ljubavna pjesma - SEVDAH

Enver Šadinlija

Sevdalinka, naučni esej
1906: zbirka sevdalinki

O književnosti

Morići (Kreševljaković, H.)

O bošnjačkoj eliti 18. stoljeća

Sufizam u osmanskoj književnosti



Folklor

Austro-Ugarska: priče

Bosanska sofra - Raif Esmerović

Svadbeni običaji kod Bošnjaka Jajca

KUD "Ilhamija"

KUD "Ilhamija" 2

Prosidba

Bosansko kolo: Topčijansko kolo

Lingvistika

O glagolima koji vežu obvezatne adverbijalne dopune u bosanskome jeziku

Latinica

Arebica

Begovsko pismo - bosanica u Bosanskom ejaletu

Fonologija novoštokavskog ikavskog dijalekta

Podjela bošnjačkih dijalekata

Dijalektalni elementi šćakavizma i novoštokavizma u starim bošnjačkim govorima: istočnobosanski i zapadnobosanski

Bošnjački govor tešanjsko-maglajsko-žepačkog kraja

O bosanskome jeziku: "Marginalije o jeziku i oko njega" - Mehmedalija Mak Dizdar

Veliki rječnik bosanskog jezika

Bosanski govori: uzori

Bosnian-English Dictionary: Turcisms, Colloquialisms, Islamic Words and Expressions

Tipična leksika razgovornog bosanskog jezika


Rana i savremena bošnjačka nauka i stvaralaštvo

Hasan Kafija Pruščak Bošnjak: "TEMELJI MUDROSTI O UREĐENJU SVIJETA", 16. stoljeće


Historija

Historijska djela o zemlji Bosni i teme vezane za Bošnjake (moderni, kritički i tradicionalni pogledi)

Bošnjaci/Bosanci/Bošnjani: kontinuitet padova i uspona

Tradicija bosanskog jezika

-------------------------------------------------

Pjesme od Bosne

--------------------------------------------------

Jezik i politika

Šta je Mehmed ef. Handžić pisao prije 68 godina

Džemal Bijedić, J. B. T. i JNA

||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Povelja o bosanskom jeziku / پ‎‎‎ۉ‎ ‎و‎ ه‎ ڵ آ‎ ۉ‎ ب ۉ‎ س آ‎ ن‎ س‎ ق ۉ‎
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||

BOSANSKI JEZIK
Institut za jezik Sarajevo

Zemlja Bosna, država Bosna i Hercegovina

Jezik Bošnjaka i svih ostalih koji ga osjećaju svojim.

"Zemlja Bosna posjeduje vlastiti, bosanski identitet i kontinuitet."

"Bosanski jezik najsličniji je slavonskim, dalmatinskim i crnogorskim dijalektima. Bosanski u svojoj srži posjeduje ikavske, ijekavske i ekavske dijalektalne osobine. Njegova standardizacija još uvijek nije okrenuta govornicima BiH (prvenstveno centralne Bosne), iako je od strane bošnjačkih lingvista uspješno realizirano nekoliko leksičkih i fonetsko-fonoloških analiza."

"Gramatici bosanskog jezika potrebna je modifikacija: precizni naučni kontrunkti i lingvistička modernizacija."

"Bosanski jezik danas je najvećim dijelom jezik Bošnjaka a oni na to zasigurno imaju legitimno historijsko pravo. On nije nacionalno ograničen, ali jeste podvrgnut prirodnoj dominaciji."

"Bošnjak je arhaični sinonim etnonima Bosanac."

"Bošnjanin predstavlja feudalnu nacionalnu odrednicu Bosanskog kraljevstva."

"Bošnjaci su najvećim dijelom iz matične BiH a ovim imenom se zovu od kako je Bosne."

"Iako je u procesu formiranja etničke zajednice bosanskih muslimana »zasluga« i uloga islama neosporna, sama ta zajednica u etničkom smislu nije muslimanska, već je ona kako po svome etničko-istorijskom porijeklu, tako i po svome etničko-istorijskom razvitku, bosanska" (Enver Redžić, 1969/70, inicijativa priznavanja Bošnjaka)

"Netko je Arap, netko stranac,
Netko je Turčin, netko Bosanac" (Abdulvehab Ilhamija; 1773–1821)


"Bosanski ejalet i vilajet jeste bila bošnjačka političko-administrativna jedinica u Osmanskom carstvu. Bosanski sabor (Bosanski divan), bosansko-osmanske ovlasti i bosanske titule više klase zaista o tome svjedoče. Bosna je u datom razdoblju bila ovisna o Osmanskom carstvu i vodila vlastitu feudalnu politiku, onako kako je to bio slučaj i sa Hrvatskom (trojnim kraljevstvom Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom) i Madžarskom. Stoga je pravilan izraz svakako "osmansko-bošnjačka" politička vlast. Bošnjaci su u potpunosti bili svjesni osmanskog imperijalizma, feudalci su ga znali i iskoristiti, a sa carstvom i osmanskim/turskim "rusagom" (državom) su se i identificirali. Na samom početku osmanske vladavine bošnjački činovnici pri porti pišu o "turskom rusagu" kao carskoj državi. Odnos begovata, bosanskih zapovjednika, vezira i čimbenika prema raji bio je kao i drugdje u Europi odraz feudalnog i teokratskog društva kojem su vijekovima prijetili ratovi. Osmansko carstvo nije uspjelo reformirati zastarjeli feudalni poredak a Europa je za jedno stoljeće doživjela procvat industrije, ekonomije, urbanizma i infrastrukture".

"Za nacionalnu zbrku u korpusu bošnjačkog naroda glavnu krivicu snose sami neodgovorni Bošnjaci - neodgovorni književnici, prosvjetni radnici i političke ličnosti"

"Bošnjaci nisu natjerani uzeti neku 'drugu' vjeru koja se nerijetko još i danas smatra 'tuđom'. Da je to sučaj, oni je zasigurno ne bi tradirali."


"Pokret za autonomiju Bosne Husein(-bega, -kapetana) Gradaščevića odraz je volje Bošnjaka za nezavisnost Bosne."

"Nezavisnot BiH 1990-ih posljednji je bošnjački glas za slobodu i demokratiju."


"Ako se historija BiH može podijeliti na banovat, kraljevstvo i begovat, onda je političku epohu koja ih je naslijedila moguće nazvati protektoratom - banovat, kraljevstvo, begovat, protektorat."

Citati

"Nema vlasti bez ljudi, ljudi bez materijalnih dobara, materijalnih dobara bez prosperiteta, niti prosperiteta bez pravde i dobre politike"
-- Hasan Pruščak Bošnjak (16. stoljeće)


Bosna
Bosna, to je jedna dobra zemlja.
Kad plače klobućaju kiseljaci.
Sagni se i pij, niko se ne ljuti.

U Bosni ima jedna tišina.
U tišini jedna njiva.
U toj njivi obeharalo stablo.

Zimi Bosna po svu noć srebrom zvoni.

Bosna ima Bosanaca.
Kad Bosanac liježe na počinak
On polako glavu spušta na zemlju
Da zemlju ne povrijedi.

Bosna ima majku.
Majka se popne na brdo iznad pruge
Pa mahne mašinovođi.
Majka mahne masinovođi, a lokomotiva vrisne.

Bosna ima kuću.
U kući živi starica
Njen smjeh je ajet o džennetu.

Skloni obuću kad prelazis Unu
Savu
Drinu
Operi noge u rijekama
Bosna je ćilimom zastrta.
N. I.



Bosno,Bosno diko moja
Kunem ti se svojom časti
Slađa su mi njedra tvoja
Već sve druge zemne slasti
Nek mi niko ne zavidi
Što te ljubim žarko toli
Ah, ja s tobom ćutim samo
Sve radosti i sve boli.

(Ibrahim-paša Novošeherlija, na odmaku Bosne - najvjerovatnije u Slavoniji - opjevao je još krajem 16. st. gornje stihove; 1599.)

Stećci:
"...nebo je bilo u meni. Ne spoznah to dok ne padoh među zvijezde..."




Natpisi na vjerskim, kulturnim i državnim objektima:

"Muhamed, sind Isa-begov, sagradio je ovu džamiju
Za one koji se smjernim strahopoštovanjem mole Bogu.
Bio je poznat kao pravedan i darežljiv,
Zaštitnik sirotinje na ovom svijetu.
Neko reče hronostih ovoj džamiji:
'Bogomolja prvaka, dom ljudi spoznaje'"(1520; Džamija Mehmed-bega sina Isa-begova, unuka Ishak-begova, u Bistriku)

Stare bošnjačke narodne umotvorine

"Kome Bosna, tome dosta"



Univerzitet u Sarajevu

Bošnjački institut

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike







SPOJNJE VEZE
Univerzitet u Sarajevu

Bošnjački institut

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike

Bosanski jezik

Strani jezici za početnike, Goethe Institut Sarajevo (bosansko-njemački, engleski... uz audio-materijal)

Tradicionalna gramatika
Bosnian for foreigners - Midhat Riđanović

Gramatika bosanskoga jezika - Senahid Halilović, Ismail Palić, Dževad Jahić

Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku - Alije Isakovića


Veliki rječnici bosanskog:
RJEČNIK BOSANSKOGA JEZIKA – Sehahid Halilović, Ismail Palić, Amela Šehović (2010), RJEČNIK

BOSANSKOG JEZIKA – Ibrahim Čedić, Aida Kršo, Safet Kadić, Hadžem Hajdarević, Naila Valjevac (2007)

Veliki rječnik bosanskog jezika (enciklopedijski rječnik) - Dževad Jahić (dovršen peti tom, ostatak u izradi)

Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik


BROJAČ POSJETA
17461

Powered by Blogger.ba